Super Galeb (G-4) vojna oznaka N-62t. To malo "t" govori da je u pitanju tegljac . N-62t je avion koji sluzi za vucu vazdusne mete na kojoj se vojnici i starjesine PVO prakticno usavrsavaju odnosno vjezbaju gadjanje ciljeva u vazduhu .
Razlika N-62t u odnosu na serijski N-62 :
- ima drugaciji raspored instrumenata u kabini
- u drugoj kabini ne postoji palica za upravljanje avionom
- tabla sa avionskim instrumentima u drugoj kabini je modifikovana tako da glavni pult , umesto navigacijskih , zauzimaju instrumenti koji su bitni za upravljanje vucnom metom
- drugačiji rješenje bravljenja desne strane kabinskog poklopca
- hidraulika aviona je drugacije rjesena
- horizontalne repne povrsine tacnije komanda dubine je mehanicka (sistem poluga)
- avion umjesto kontejnera sa topom ispod trupa ima potkacen uradjaj za vucu mete
- posada aviona su pilot u prvoj kabini i letac mehanicar tj. operater u drugoj
- vjerovatno jedini avion na svetu koji ima spoljni desni retrovizor, koji sluzi da letac mehanicar ima vizuelni kontakt sa metom prilikom izvlacenja i uvlacenja .
- sa zadnje desne strane trupa je ugradjena takozvana "puska" koja drzi metu u uvucenom polozaju
- brzina poletanja i sletanja se razlikuje u odnosu na serijski N-62
... ima jos dosta razlika koji se u odnosu na gore nabrojane mogu smatrati "sitnicama".
Uprošten opis rada sistema vučne mete :
u zutom kucistu ispod trupa se nalazi sva potrebna mehanika i elektronika vezana za izvlacenje i uvlacenje mete. Uredjaj dobija pogon od propelera na prednjoj strani koji pokrece strujanje vazduha. U samom kucistu postoji sistem prenosa tog obrtnog momenta , a krajni cilj je pravilno odmotavanje i namotavanje sajle za ciji je drugi kraj postavljena (crvena) meta . U pitanju je približno 2km specijalne sajle u cijoj se sredini nalazi kabal . Sajla je ustvari namotana oko kabla . Kroz taj kabal prolazi signal koji salje mikrofon .
Mikrofon se nalazi na samom sastavu mete i sajle . Mikrofon pravi magnetno polje oko mete i belezi svako narusavanje polja . Magnetno polje moze narusiti samo nesto sto je proslo jako blizu mikrofona (negde 3 do 4 metra) u ovom slucaju ispaljeno zrno/granata . Uzimajuci u obzir brzinu aviona prilikom vuce mete i brzinu ispaljenog proektila , u pitanju su stotinke . Mikrofon koji ustvari biljezi pogotke nije vidljiv golim okom sa zemlje i upravo zato postoji ta crvena meta tj. da bi onaj ko nisani imao orjentir prilikom gadjanja . Svako narusavanje magnetnog polja , mikrofon salje preko kabla u sajli do posebne radio stanice na avionu (koju nemaju serijski avioni) , a ta stanica emituje signal drugoj stanici koja se nalazi na zemlji u jedinici koja gadja . Samim tim je omoguceno direktno kontrolisanje da li bi cilj bio pogodjen ili ne .
Duzina izvlacenja mete tj. daljina od aviona moze biti od 800 do 1600 metara . Avion dolazi na poligon iz razlicitih pravaca , razlicite brzine i visine . Prvo preko poligona prelece avion a neposredno iza njega prolece meta koja se gadja .
Rijetko , ali se desava da nisandzija pobrka avion i metu, tako da je to gadjanje dovoljno zanimljivo i za posadu aviona. Na svu srecu jos ni jednom nisu uspeli da obore avion .
Vojnici koji uspeju da pogode sajlu kojom je vezana meta za avion dobijaju 15. dana nagradnog osustva, a meta ostaje kao dragocen trofej u jedinici. Ne grjese mnogo - mikrofon je jako skupa stavka, Svedske proizvodnje .
Pored kopnenih PVO jedinica i mornarica takodje ima svoje poligone za uvezbavanje .
Ispod krila aviona se nalaze pajloni odnosno dodatni rezervoari za gorivo u cilju sto duzeg ostajanja u vazduhu i na poligonu .
